Abraxas – pojam
Latinska riječ Abraxas (gr. ΑΒΡΑΞΑΣ) mističnog je značenja i, kako se pretpostavlja, višeznačna izvedenica riječi abrakadabra.
Pojam označava mitsko biće koje se prvi put pojavljuje u gnostičkim spisima, s ranim početcima kršćanstva. Ime Abraxas predstavlja Svevišnjeg, božansko stvorenje koje utjelovljuje dobro i zlo, i njegovu apsolutnu “solarnu” moć. Tako npr. švicarski psiholog Carl Jung u traktatu The Seven Sermons to the Dead 1916.godine definira Abraxas kao davno zaboravljeno vrhovno božanstvo koje objedinjuje sve suprotnosti u Jedno.
U gnostičkoj kozmologiji, slova njegova imena predstavljaju sedam tada poznatih tzv. “klasičnih”, okom vidljivih, nebeskih tijela – Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn iz čijih su imena izvedeni nazivi dana u tjednu. Simbolički to predstavlja njegovih sedam stvaralačkih moći, odnosno planetarnih anđela.
Riječ Abraxas sadrži numerološku vrijednost 365 (grčki ΑΒΡΑΞΑΣ ; Α = 1, Β = 2, Ρ = 100, Α = 1, Ξ = 60 , Α = 1, Σ = 200), što je broj dana u godini ali i, prema nekim vjerovanjima, broj nebeskih duhova.
Simbol lika nekoć se urezivao na amajlije, a najčešće je prikazivan kao stvorenje s glavom pijetla, nogama zmaja i s bičem u ruci. Ponekad je predstavljen kao vozač četveroprega u koji su upregnuta četiri bijela konja koji simboliziraju eter pomoću kojeg “solarna moć” kruži svemirom.
Abraxas je prisutan u svim umjetničkim izražajnim oblicima. Opisivali su ga mnogi drevni mislioci i spisatelji – Homer, između ostalih – kao i oni modernog doba, oslikavan je u najrazličitijim pojavnostima a možda nama najpoznatiju glazbenu posvetu dao mu je poznati muzičar Carlos Santana albumom “Abraxas” 1970.godine.
